Odgovarajući na pitanje kome bi dali povjerenje kod usluge biometrijske potvrde identiteta, najviše europskih potrošača odabralo je upravo banke (84%) i mreže za plaćanje (78%), i to ispred globalnih online brendova (59%) i proizvođača pametnih telefona (59%). Razina povjerenja značajno je porasla tijekom posljednje dvije godine, za 20 postotnih poena od 65% koliko je iznosila u 2014., kada je prvi put provedena Visina studija o biometrijskom plaćanju. Istraživanje je utvrdilo kako više od dvije trećine potrošača (68%) želi koristiti biometriju kao način potvrde identiteta, a poznavanje različitih metoda biometrijske autentifikacije potrošačima pruža osjećaj ugode i jednostavnosti korištenja.

Sve šira uporaba autentifikacije putem otiska prsta pri mobilnim plaćanjima ide u korist prihvaćanju biometrijskih metoda potvrde identiteta među potrošačima.  U odnosu na druge biometrijske metode,  73 posto ispitanika izjavilo je zato kako se najugodnije osjećaju upravo pri plaćanju u kojem se njihov identitet potvrđuje prepoznavanjem otiska prsta. Autentifikacija pomoću otiska prsta među Europljanima je percipirana i kao najsigurniji način plaćanja (81%), čime je nadmašila biometrijske mjere autentifikacije kao što su skeniranje šarenice (76%) i prepoznavanje lica (55%). Komentirajući istraživanje o biometrijskom plaćanju, Kevin Jenkins, direktor Vise za Ujedinjeno Kraljevstvo i Irsku, rekao je:

„Banke imaju iznimno veliku priliku u sklopu ove revolucije načina plaćanja. Od testiranja glasovnog prepoznavanja do bihevioralne biometrije za autentifikaciju, već možemo vidjeti da banke – kako velike svjetske banke pa tako i one manje – uspješno idu prema prihvaćanju ove tehnologije u različitim načinima njezine uporabe. Povjerenje koje potrošači imaju u banke kod autentifikacije, kao i kod pohrane biometrijskih podataka, bankama daje savršenu priliku da ponude uslugu koju javnost želi, a od koje će korist imati i same banke. Visa već podupire nekoliko institucija u razvoju novih oblika potvrde identiteta. Nastavit ćemo s našom ulogom omogućavanja plaćanja i s tehnologijom koju mogu koristiti različite banke partneri kako bismo osigurali da se novi oblici i oblici za autentifikaciju kod plaćanja koji su tek u nastajanju odvijaju na siguran, praktičan i diskretan način.“

Nama bi svakako bilo zanimljivo konkretno, lokalno istraživanje kod nas, imajući u obzir specifičnost našeg tržišta. Treba napomenuti i da nam software za precizno prepoznavanje hrvatskog jezika još uvijek nije poznat, to jest, ne postoji, a niti ostale biometrijske autentifikacije nisu uvijek i kod svih ljudi jednako pouzdane. Vjerujemo da će usluga kao takva kod nas još neko vrijeme biti po strani. S druge strane, potencijal je velik, olakšava se i ubrzava poslovanje, te se otvaraju značajne mogućnosti efikasnosti banaka. S korisničkog aspekta, treba reći da se otvaraju i pitanja zaštite privatnosti, kao i brojne mogućnosti zloupotreba, a odgovornost bi banke mogle prebacivati na same korisnike. Preduvjet primjene je i apsolutna sigurnost korisnika, uz punu i pouzdanu funkcionalnost, a korisnicima bismo ipak savjetovali da svoje biometrijske podatke još uvijek maksimalno čuvaju.